Za bolesničko pomazanje
25.08.2014.
Uz sakramenat svete Ispovijedi sakramenat bolesničkog pomazanja ubraja se među sakrament ozdravljanja. Njime Crkva izražava brigu i za svoje članove koji trpe, pokazujući da ih ne zaboravlja, nego na njih misli, pomaže im i za njih moli, preporučajući ih Gospodinu Isusu da ih spasi, onome koji nevolje uzima na se i sam trpi. ˝On slabosti naše uze i boli ponese!˝ (Mt 8,17)
Važne napomene
- Sakrament bolesničkog pomazanja pomaže ozdravljenju i duše i tijela
- Bolesničko pomazanje nije uvijek i „posljednja pomast“, i onaj ili ona koji ga prima ne znači da će odmah ili ubrzo umrijeti
- Mnogi u strahu od smrti izbjegavaju ovaj sakrament i odgađaju ga do trenutka da im zaista i bude „posljednja pomast“.
- Sakrament bolesničkog pomazanja podjeljuje se isključivo osobama teško narušenog zdravlja, onima koji se nalaze u nekoj pogibelji ili prije nekog težeg i neizvjesnog operativnog zahvata
- Sakrament bolesničkog pomazanja može se iznimno i ponovno podijeliti, ali samo onima koji su nakon prvog podjeljivanja prizdravili, a kasnije se opet teško razbolili
Milosni plodovi sakramenta bolesničkog pomazanja
- Bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za svoje dobro i dobro Crkve
- Prima potporu, mir i ohrabrenje da kršćanski podnosi tegobe bolesti ili starosti
- Prima oproštenje grijeha, ako ga nije mogao primiti u sakramentu ispovijedi
- Ponovno zadobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju i postizanju vječnog života
PRIJAVA: Prijaviti čim prije
S misterijem patnje suočavamo se osobito u bolesti. U bolesti, vlastitoj i tuđoj, doživljavamo što znači trpjeti i biti ispunjen strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred smrću. Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naže pouzdanje i za našu ljubav.
O patnji ne bi trebalo previše govoriti. Čak ni o njezinu smislu, često je bolje šutjeti i nastojati pomoći nenametljivom prisutnošću. No i s patnjom i s bolešću se treba suočiti. I o njima treba reći riječ. Riječ koja se najčešće rađa iz šutnje i koja bi trebala što istinitije izreći naš stav prema životu i “prijelaza” kroz smrt Isus je “ljubio do kraja”. Zato nas Kristova smrt spašava i oslobađa od zla i smrti: njegova je ljubav jača od njih.
Isus Krist nam je pokazao da samo ljubav može dati smisao (“značenje”) patnji i smrti. U trenucima kada “više ništa ne možemo činiti” osim ljubiti, očitujemo koliko nam je ljubav nesebična. Naš stav (odnos) prema Bogu i ljudima u trenucima suočenja s patnjom i sa smrću daje vrijednost svemu onome što činimo i svemu našem životu. U trenucima patnje i našeg “prijelaza” kroz smrt ljubav treba da bude naša najistinitija i posljednja riječ. Tako se pridružujemo Kristovu vazmenom otajstvu: njegovu “prijelazu” kroz smrt u život.
Isus je svojoj zajednici – Crkvi – povjerio da bude prisutna bolesnima i svima koji pate i da se za njih brine onako kako im je on bio prisutan i kako se on brinuo za njih. I sve nas je naučio kako i naša patnja i smrt mogu i trebaju biti “spasiteljske” i “osloboditeljske”, ako ih ljubavlju pridružimo njegovoj patnji i smrti.
Kristova zajednica – Crkva – od početka je posebnu pažnju poklanjala bolesnima. Već su Apostoli po Kristovu nalogu “mazali uljem i ozdravljali mnoge nemoćnike” (Mk 6,13). A sv. Jakov piše u svojoj poslanici: “Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine (prezbitere, svećenike) Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se” (Jak 5.74-15).
U Markovu evanđelju i u Jakovljevoj poslanici zapravo je riječ o sakramentu bolesničkog pomazanja. Sakramenat bolesničkog pomazanja na poseban je način “znak” (simbol) susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnikom. U tom se susretu očituju i darivaju pažnja i ljubav Krista i njegove Crkve prema bolesnoj braći. Sakramenat bolesničkog pomazanja, već prema prilikama, može se slaviti na više načina:
- redovno zajedničko slavljenje bolesničkog pomazanja izvan mise ili pod misom
- redovno pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja;
- zajedničko ili pojedinačno slavljenje bolesničkog pomazanja u bližoj smrtnoj opasnosti.
U svim je oblicima slavljenja bolesničkog pomazanja zajedničko ovo:
- susret s bolesnikom u Kristovo ime i u ime njegove zajednice (to se događa i onda kad se susreću samo svećenik i bolesnik);
- priznavanje grijeha i molitva za oproštenje (općenitom ispovijedi u pokajničkom činu ili sakramentom pomirenja);
- slušanje Božje riječi čitanjem iz Svetog pisma (u smrtnoj opasnosti dovoljno je kratko podsjetiti na bitno iz evanđeoske poruke: na ljubav kojom nas Bog prihvaća i koju od nas očekuje);
- polaganje ruku i pomazanje svetim uljem na čelu i rukama;
- sveopća (vjernička) molitva kojom se ističe povezanost bolesnika sa svom Kristovom zajednicom i sa svim ljudima;
- euharistija: ako je moguće, dobro je slaviti sakramenat bolesničkog pomazanja za vrijeme euharistijskog slavlja jer se time ističe da se bolesnik pridružuje Kristovu vazmenom otajstvu (otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća) koje se spominje i postaje prisutno osobito u euharistiji.
U smrtnoj opasnosti bolesniku se donosi POPUDBINA, tj. bolesnik se pričešćuje Kristovim tijelom i njegovom krvi da bi mu bili “hrana” i snaga na njegovu “putu” u njegovu “prijelazu” kroz smrt u novi život.
Kada se može primiti sakrament bolesničkog pomazanja ?
- Vrijeme pogodno za primanje svetog pomazanja sigurno je kad vjernik zbog bolesti ili starosti počinje biti u životnoj pogibelji.
- Sakramenat bolesničkog pomazanja može se dijeliti svim vjernicima koji su teže bolesni (npr. prije operacije uslijed opasne bolesti, starijim i bolesnim osobama kojima su snage znatno popustile i sl.).
- Svaki put kada kršćanin teško oboli, može primiti sveto pomazanje, isto tako nakon primanja, kad se bolest pogoršala.
Tko može dijeliti taj sakrament ?
- Samo svećenici (prezbiteri i biskupi) mogu dijeliti sakrament bolesničkog pomazanja; pri dijeljenju služe se uljem blagoslovljenim od biskupa ili, po potrebi, od samoga svećenika služitelja.
- Bitna radnja u slavlju sakramenta jest mazanje bolesnika na čelu i rukama (po rimskom obredu) ili na drugim dijelovima tijela (na Istoku); mazanje je popraćeno liturgijskom molitvom svećenika slavitelja kojom zaziva posebnu milost ovog sakramenta.
Za vrijeme slavljenja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama govoreći:
OVIM SVETIM POMAZANJEM I SVOJIM PREBLAGIM MILOSRĐEM NEKA TE GOSPODIN MILOŠĆU DUHA SVETOGA POMOGNE.
Bolesnik i zajednica: AMEN.
NEKA TE SLOBODNA OD GRIJEHA SPASI I MILOSTIVO PRIDIGNE.
Bolesnik i zajednica: AMEN.
Ukratko o sakramentu bolesničkog pomazanja:
- sakramenat bolesničkog pomazanja je sakramenat susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnom braćom;
- po tom sakramentu bolesnik prima “milost Duha Svetoga” (“milost” znači nezasluženi Božji dar, dar Ljubavi);
- primljena “milost” Duha Svetoga: pomaže spasenju svega čovjeka (čovjeka kao duhovno-tjelesnog bića);
- bolesnika ispunja pouzdanjem u Boga;
- ispunja ga snagom u patnji i u tjeskobi pred neizvjesnom budućnošću i smrću;
- jača ga da ne podlegne u iskušenju (napasti) zla i Zloga;
- može mu dati da postigne i ozdravljenje, ako to služi njegovu dobru i spasenju;
- daje oproštenje grijeha (i teških ako se bolesnik ne može ispovjediti).
- pripravlja bolesnika za prijelaz u vječni život.