Ovdje će te pronaći stare pučke napjeve Velog Varoša koje se pjevaju i danas nakon skoro 4. stoljeća, ovdje ispod su Vam dostupne MP3 snimke, s pripadajućim tekstom u .pdf formatu.
Nešto o povijesti starog pučkog Velovaroškog pjevanja uz stručnu obradu prof. dr. sc. Jerka Martinića, etnomuzikologa, u predmetnom stučnom radu su obrađene pojedine pjesme, čiji je rad dostupan na sljedećem linku, rad je inače izvadak iz "Arti musices - Hrvatski muzikološki zbornik, vol. 38, no. 1, svibanj 2007., 85. - 102. str."
Tri napjeva iz repertoara pučkog crkvenog pjevanja župe Sv. Križa - Veli Varoš u gradu Splitu
(Svi tekstovi i pripadajuće zvučne snimke su pod autorskim pravom "ŽUPE SV. KRIŽA I BRATOVŠTVINE SV. KRIŽA", stoga da biste dobili dopuštenje za korištenje, molim Vas da nas kontaktirate, putem e-pošte, putem web forme ili osobno )
U nastavku se nalaze tekstovi u .pdf formatu
(trenutno nisu dostupni svi tekstovi, nego samo njegov dio)
BOŽIĆNA DEVETNICA/NOVENA - TEKST
NAŠAŠĆE SV. KRIŽA - TEKST ZA VEČERNJU
TEKSTOVI KOJI JE PJEVAJU NA BLAGDANE I PJEVANA MISA
ŽIVOT SV. JERONIMA (Tekstovi koji su se nekad prijevali prije sv. mise
STARI TEKSTOVI PISANI ŠĆAVETOM
(latinično pismo koje je dobilo naziv po tal. - schiavetto, označava živi narodni hrvatski jezik
šćavet (tal. schiavetto: slavenski, tj. hrvatski), latinicom pisana crkv. knjiga, lekcionar na čak. narječju. U njem su tiskane poslanice i evanđelja koja se tijekom godine čitaju na misama. Usto u našim su lekcionarima tiskani i oni dijelovi mise koji se govore glasno (prefacije, molitve). Iznimno su popularni i utjecajni bili Lekcionar Bernardina Splićanina (Venecija 1495) i Pištole i Evanđelja priko svega godišta novo istomačena po razlogu Misala Dvora rimskoga Ivana Bandulavića (Venecija 1613). Taj se drugi proširio po cijelom hrv. području, pa i među glagoljašima.
Bernardin Splićanin (umro u Puli 1499) svoj je Lekcionar, koji je prva hrv. latinična inkunabula, priredio prema glagoljskom predlošku, a sadržava evanđelja i poslanice. Bio je uzorom mnogim lekcionarima, pa i iznimno popularnu djelu I. Bandulavića, prvoga bos. franjevca koji je objavljivao latinicom. Š. se proširio posebice zahvaljujući izdanjima Karletzkyh, riječkih tiskara češ. podrijetla. Glagoljaši su latinična slova nazivali »šćavetanskima«, kao što piše glagoljaš Anton Depope 1630 (»skopiah iz šćaveta«), a fra Marko Kuzmić 1724. uvjeren je da se »u našem harvatskomu ali slovinskomu jeziku« lakše i bolje može pisati slovinskim slovima.)
izvor: http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2650