C
rkva Svetog Nikole na južnom obronku Marjana. Sagradili su je supružnici Rako i žena mu Elizabeta i predali je Bogdanu, opatu benediktinskog samostana na Sustjepanu, sa zemljištem za njezino uzdržavanje. Kamen temeljac blagoslovio je 1219. godine trogirski biskup Treguan, jer je u to vrijeme Split bio bez nadbiskupa. Uz crkvu je u 14. stoljeću bila bratovština, a u 16. stoljeću obitavalište pustinjaka.
U 17. stoljeću crkva je bila oštećena od Turaka. Društvo Marjan crkvu je obnovilo 1919. i 1990. godine, kako je upisano na kamenoj ploči na sjevernoj strani crkve. U crkvi se slavi misa na blagdan sv. Nikole 6. prosinca. Crkva se nalazi pod upravom Nadbiskupskog sjemeništa od 1699. godine. Crkvena lađa je duga 6,50 i široka 4,50 metara, a četvrtasta apsida, u kojoj je kamena menza prema puku, 1,50 metara je duga i 3 metra široka.
Iza oltara na zidu apside nalazi se prozorčić s kamenom rešetkom (tranzena). Uz južni zid crkve prislonjen je romaničko-gotički zvonik na preslicu za jedno zvono. U vrhu pročelja je gotičko-renesansni kip Boga Oca. Ispred crkve bili su grobovi bratima i pustinjaka, koji su 1922. godine uklonjeni.
Crkva Sv. Nikole u 13. stoljeću nazivala se «Sveti Nikola de Serra» ili «de Serranda», što bi značilo Sveti Nikola na Kosi, Marjanskoj kosi ili «na Gori». Crkva je pokrivena kamenim pločama.
Izvori:
slika - https://www.visitmarjan.com/skalarna-bastina/
https://smn.hr/split-veli-varos