U svetoj uskrsnoj noći naša se župna zajednica okupila na Vazmenom bdijenju, najsvečanijem i najdubljem slavlju cijele liturgijske godine. U ozračju molitve, sabranosti i nade zajedno smo ušli u otajstvo Kristova uskrsnuća, slaveći pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom i Božje ljubavi nad svakim ljudskim strahom i beznađem.
Slavlje je započelo službom svjetla, blagoslovom ognja i paljenjem uskrsne svijeće, koja je zasjala kao znak Krista uskrsloga – Svjetla svijeta. U tišini noći plamen se širio među vjernicima i ispunio crkvu svjetlom koje nas je podsjetilo da Gospodin i danas raspršuje tamu ljudskog srca te otvara put novome životu.
U službi riječi slušali smo navještaj Božje riječi koja nas je vodila kroz povijest spasenja – od stvaranja, preko Božje vjernosti svome narodu, sve do punine otkupljenja u Kristovu uskrsnuću. U tim svetim čitanjima ponovno smo mogli prepoznati da Bog ne napušta čovjeka, nego ga kroz cijelu povijest vodi, podiže i spašava.
Posebnu snagu imala je i služba vode, koja nas je podsjetila na milost krštenja i na poziv da živimo kao novi ljudi. Obnova krsnih obećanja bila je snažan trenutak zajedničke vjere, u kojem smo ponovno posvijestili da smo pozvani odreći se tame grijeha i hoditi putem Krista uskrsloga.
Vrhunac slavlja bila je euharistijska služba, u kojoj smo sudjelovali u otajstvu Kristove prisutnosti i ljubavi. U zajedništvu oltara, okupljeni kao jedna župna obitelj, zahvaljivali smo Gospodinu na daru uskrsnuća i na novoj nadi koju neprestano ulijeva u život svoje Crkve.
Po završetku slavlja uslijedio je i blagoslov jela, kao lijep izraz naše vjere i običaja, kojim uskrsna radost ulazi i u naše domove, naše obitelji i naše svakodnevno zajedništvo. I u tome se očitovala ljepota Uskrsa – da Kristovo uskrsnuće ne ostaje samo u liturgiji, nego se prenosi u život.
Vazmeno bdijenje u našoj župi bilo je istinski susret s otajstvom Uskrsa i snažan poziv da iznova otvorimo srce Kristu. Neka nas uskrsli Gospodin i dalje vodi iz tame u svoje svjetlo, iz straha u povjerenje, iz prolaznosti u puninu novoga života, kako bismo u svakodnevici vjerno hodili njegovim putem.
