Evanđelje: Lk 9, 46-50
»Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!« (Lk 9, 48)
U ponedjeljak, 28. rujna 2026., nastavljen je drugi dan trodnevnice svetoga Jeronima. Večernje euharistijsko slavlje u 19 sati predslavio je dr. sc. don Mladen Parlov, koji je u svojoj homiliji, polazeći od evanđeoskog ulomka o istinskoj veličini i poniznosti, okupljenim vjernicima približio duhovni put svetoga Jeronima i njegovo postupno predanje Božjoj volji.
Na početku homilije don Mladen pozvao je vjernike da život svetoga Jeronima promatraju u svjetlu naviještenog Evanđelja. Dok Isus govori o muci koja ga očekuje, njegovi se učenici prepiru o tome tko je među njima najveći. U tome se očituje i čovjekova sklonost da, umjesto osluškivanja Božje riječi, slijedi vlastite želje i planove. Bog nam govori jedno, a mi često želimo drugo.
Sličan put prolazio je i sveti Jeronim. Školovao se u Rimu kod najvrsnijih učitelja svoga vremena te postao jedan od najučenijih crkvenih otaca. Osjećajući poziv na dublji duhovni život, odlazi u Akvileju, gdje ostaje tri godine, a potom, pun oduševljenja, elana i vlastitih očekivanja, odlazi u pustinju. Ondje živi u strogom postu i pokori, ali se zbog narušena zdravlja vraća u Rim.
U Rimu nastoji ostvariti svoje zamisli i planove te osniva biblijsku školu. Međutim, njegov životni put obilježavaju i klevete, ljudska zavist te nerazumijevanje, što ga naposljetku vodi u Svetu Zemlju. Don Mladen pritom je istaknuo kako ljudi često imaju vlastite projekte i očekivanja, dok ih životne okolnosti usmjeravaju prema drukčijem putu.
Tek boraveći u Betlehemu, u blizini špilje Isusova rođenja, sveti Jeronim sve dublje spoznaje istinsku veličinu čovjeka pred Bogom. Biti malen u blizini Krista znači biti velik. Upravo ondje otkriva da je najteže pobijediti samoga sebe te da se ta pobjeda ne ostvaruje samo vlastitom snagom i voljom, nego ponajprije Božjom milošću.
Govoreći o predanju Kristu, don Mladen naglasio je kako istinu ne možemo promatrati kao nešto što sami posjedujemo, nego je trebamo neprestano otkrivati u Kristu, kojega upoznajemo kroz Sveto pismo. Pozvani smo ostaviti prostora i drukčijem mišljenju, a ponekad je potrebno zastati, zašutjeti i preispitati vlastitu vjeru te ono što smatramo sigurnom istinom. Na tom se putu čovjek mora suočiti i s vlastitim predodžbama, predrasudama i unutarnjim borbama.
Posebno se osvrnuo na Isusove riječi o djetetu kao primjeru istinske veličine. Biti poput djeteta pred Isusom ne znači samo biti nevin, nego imati iskreno i potpuno povjerenje. Kao što dijete s pouzdanjem trči u naručje svojih roditelja, tako smo i mi pozvani s povjerenjem predati se u ruke nebeskoga Oca.
Sveti Jeronim, unatoč svojoj učenosti, snažnom karakteru i životnim nastojanjima, istinsku je veličinu i poniznost najdublje spoznao upravo u Betlehemu, u blizini Krista. Njegov nas primjer potiče da ne tražimo vlastitu veličinu, nego da sve očekujemo od Krista, sve Njemu predajemo i u Njega imamo povjerenja.
Na završetku homilije don Mladen pozvao je vjernike da po zagovoru svetoga Jeronima mole za milost poniznosti i potpunoga pouzdanja u Boga, ne samo tijekom ovih dana trodnevnice nego i kroz cijeli život.
Drugi dan trodnevnice svetoga Jeronima tako je bio snažan poticaj na promišljanje o vlastitom duhovnom životu, o odnosu prema Božjoj volji te o istinskoj veličini koja se ne očituje u ljudskim priznanjima i postignućima, nego u poniznosti, vjeri i predanju Kristu.
Zahvaljujemo don Mladenu Parlovu na predvođenju euharistijskog slavlja te na nadahnutoj homiliji i riječima ohrabrenja koje su nas, po primjeru našega svetog Jere, pozvale na dublje povjerenje u Krista i njegovu milost.
Nakon euharistijskog slavlja, u 20 sati, održan je koncert klapa i pučkih pjevača, kojim je nastavljen program drugoga dana trodnevnice u čast svetoga Jeronima. Uz molitvu i pjesmu, ovaj je susret dodatno obogatio zajedničko obilježavanje trodnevnice.
