Što obilježavamo? Veliki petak je dan tišine, molitve i dubokog razmatranja u Katoličkoj Crkvi. To je dan kada se vjernici spominju Isusove muke, raspeća i smrti na križu. Ne slavi se sveta misa – to je jedini dan u godini kada oltar ostaje prazan, ogoljen, bez križa i svijeća. Umjesto euharistije, slave se obredi Velikog petka, koji se sastoje od:

1. Službe riječi – čitanja Svetog pisma, uključujući Muku Gospodnju po Ivanu.

2. Sveopće molitve – deset posebnih zaziva za cijeli svijet, Crkvu, nevjernike i sve patnike.

3. Klanjanja križu – vjernici ljube križ u znak zahvalnosti za Kristovu žrtvu.

4. Pričesti – podjeljuje se pričest od hostija posvećenih prethodnog dana, na Veliki četvrtak.

   ---

Sažetak župnikove Homilije:

Veliki petak je dan šutnje. Dan u kojem Crkva ne slavi misu, dan u kojem se nebo nad svijetom zatamni, a srce čovjeka zastane pred Križem. Danas se prisjećamo Muke našeg Spasitelja i Otkupitelja. Onog koji nas je zavolio. Onog koji je na najneobičniji način – žrtvom i patnjom – otkupio svijet.

Patnja je svakodnevna borba svakog čovjeka. Izbjegavati je ili prihvatiti? To je pitanje koje nas prati kroz čitav život. No, upravo kroz nju – kroz bol, kroz žrtvu – dolazimo do rasta, do preobrazbe. Slika leptira koji se iz čahure probija u slobodu podsjeća nas da proces boli nije uzaludan. Ako mu netko pomogne prije vremena, ostat će zauvijek slab, nesposoban za let. Tako i čovjek – ako ne prođe kroz sve faze života, kroz vlastite križeve – neće sazreti u punini.

Patnja je otkrivanje. Svaka žrtva rađa nečim lijepim.

Uz žrtvu smo učili prve korake života: progovorili, prohodali, naučili voziti bicikl, stekli prijatelje, odlučili o pozivu, izabrali obitelj, završili školu, započeli posao…
Sve to nije došlo bez truda, bez borbe, bez žrtve.

Zato danas Crkva poručuje: Prihvati žrtvu. Patnja ima smisao.

A kako znati koji je pravi put? Zagledaj se u Isusa na Križu.

 “Ja sam Put, Istina i Život!” 

– Put je traganje za Ocem, potpuno predanje Njegovoj volji.
– Istina je pitanje koje odzvanja u nutrini: Koja je istina mog života? Moji talenti? Moji bližnji? Bog?
– Život je odgovor: Kakav sam učenik? Jesam li vjerni sljedbenik i u patnji?

Unatoč svemu što nas okružuje, ostanimo uronjeni u Vječnost. Jer Krist je za nas otvorio vrata Neba. Njegova Žrtva na Križu jamstvo je da nismo izgubljeni – već otkupljeni i oprani Dragocjenom Krvlju Ljubavi.

Nakon ljubljenja Križa i Euharistije, ne preostaje ništa drugo nego ostati u tišini srca. Osluškivati. Čekati. Gledati u noć, znajući da dolazi Svjetlo.

I kad svane Sveta Noć, neka naše srce zapjeva iz dubine: „Aleluja, Isuse!“

Što obilježavamo? Na veliki četvrtak obilježava početak svetog trodnevlja, a posebno se slavi Isusova Posljednja večera. Tada je Isus ustanovio sakrament Euharistije (svete mise) i sakrament svetog reda – povjerivši apostolima službu svećeništva.

Također, Veliki četvrtak je poznat po znaku ljubavi i poniznosti – pranju nogu učenicima, kojim je Isus pokazao kakav treba biti onaj tko želi služiti drugima.

Nakon mise večere Gospodnje, presveto se prenosi na posebno mjesto (tzv. “Božji grob”), a vjernici ostaju u tišini i klanjanju, prisjećajući se Isusove molitve i agonije u Getsemanskom vrtu.

Sažetak župnikove homilije

Na Veliki četvrtak, Katolička Crkva ulazi u dubinu Svetog trodnevlja. U središtu obreda stoje dva snažna čina: pranje nogu i prijenos Svetog Otajstva. Prizor Posljednje večere, kad Isus pere noge svojim učenicima, ostaje trajni poziv: „Primjer sam vam dao… da i vi činite kao što ja vama učinih“ (Iv 13,1-15).

Nakon tri godine zajedničkog hoda, Isus okuplja učenike kako bi im, uoči svoje muke, ostavio ono najvažnije: poruku ljubavi i poštovanja – bez obzira tko je prvi, a tko posljednji. Učitelj klekne pred svoje, i stane prati noge, ostavljajući oporuku koja nije materijalna, već duboko duhovna.

„Zapovijed vam novu dajem – ljubite jedni druge.“ Ali kako živjeti tu ljubav? I upravo tada, u srcu večeri ljubavi, događa se – izdaja. Juda, misleći da čini dobro, udaljava se od Isusa i zajednice. Izdaja ne dolazi izvana, već iznutra. No, i to je poruka: unatoč vlastitim udaljavanjima, pozvani smo vratiti se, pomiriti se, prihvatiti Gospodina i zajednicu.

Isusova posljednja večera nije bila svečana gozba – već duhovni temelj Crkve. Okupljeni oko Euharistijskog stola, kao župna zajednica, vjernici su pozvani očistiti srca i postaviti sebi pitanje: Što ostavljamo jedni drugima? Kao svećenici, roditelji, braća i sestre u vjeri – ostavljamo vjeru, primjer, pripadnost Kristu, ljubav prema Crkvi. Veliki četvrtak nije samo spomen na prošlost – to je poziv da danas živimo Isusovu oporuku: služiti, ljubiti, opraštati, pripadati.

U zajedništvu, u različitostima, ostajemo nasljedovatelji Krista, ovdje gdje jesmo – u Varošu, u našim obiteljima, u srcu naše župe Sv. Križ.