Na današnjem Euharistijskom slavlju, predslavitelj don Vedran Torić uveo je vjernike u duboko promišljanje o Otajstvu i Misteriju Križa, istaknuvši Križ kao središte kršćanskog života. Okupljeni su vjernici imali priliku razmatrati Križ ne samo kao simbol patnje, već i kao razlog zbog kojeg se okupljamo na svetim misama, svakog dana iznova.
U svojoj homiliji, don Vedran je potaknuo prisutne da se usmjere na Krista razapetog, na Onoga kojeg smo, kako kaže, svi mi probili i razapeli — "mi, ti, ja". Naglasio je da je srce Kristovo bilo probodeno, odbačeno, čak i od Oca, ali da Krist ne odustaje. On ostaje prikovan na Križu, poput Dobrog Pastira, nikada ne bježeći, već ostaje za svakog od nas, kako bi nas spasio.
Posebno je istaknuto koliko smo dragocjeni u očima Krista, podsjećajući vjernike da se sjećaju svega što je podnio za nas kada vide Isusa raširenih ruku na Križu. "Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni," citirao je don Vedran, dodavši kako smo svi mi "neprocjenjivo blago" u Božjim očima. Ni smrt, ni strah, ni nevolje, pa čak ni progonstva, ne mogu oduzeti ljubav koju Bog osjeća prema svakom čovjeku.
Don Vedran je istaknuo i važnost prihvaćanja Križa u vlastitom životu, jer "tko odbacuje Križ, odbacuje Boga". Upozorio je na opasnost od iluzije triumfalističkog kršćanstva, koje očekuje trenutnu pobjedu i uklanjanje svake bolesti. Naglasio je da ne postoji Križ u našem životu u kojem Krist nije prisutan.
Također, evocirao je riječi sv. Ivana apostola, koji je vidio Božju slavu u trenutku kad se Bog oplijenio i kroz Križ spasio čovječanstvo. Križ, rekao je don Vedran, nije samo simbol patnje, već "knjiga" koju trebamo proučavati cijeloga života. Sv. Marija Krucifiksa vidjela je Križ kao "dragocjenu riznicu" na ramenima svakog od nas, blagoslov koji nam omogućuje da činimo dobro onima koji nas progone.
Na kraju mise, župnik don Mihael (Mišo) Prović izrazio je zahvalnost na svim primljenim milostima te zahvalio bratimima iz Velog Varoša, svećenicima, don Vedranu Toriću, sestri Jeleni Marević, župnom zboru i njegovoj voditeljici Luciji Pera, svim ministrantima i svima koji su na bilo koji način pridonijeli slavlju, bilo molitvom ili radom.
Duhovna snaga Križa i Božja ljubav bili su u središtu ovog euharistijskog slavlja, pozivajući sve vjernike da usmjere svoje poglede na Križ, učeći prihvatiti životne poteškoće kao dragocjene blagoslove i svjedočiti Krista Raspetog.
Nakon svečane sv. Mise uslijedilo je slavlje van crkve uz prigodni program i zakusku.
