Velika subota je dan tišine, molitve i iščekivanja. Isus počiva u grobu, a Crkva šuti – ne slavi misu, ne zvoni, ne pjeva… sve do večernjeg bdjenja. Taj dan prožet je tugom, ali i nadom: jer Velika subota ne završava smrću, već novim životom!
U večernjim satima započinje Vazmeno bdjenje – najvažnije i najsvečanije slavlje liturgijske godine, slavlje Kristova uskrsnuća. Ono se sastoji od četiri dijela:
1. Služba svjetla - Bdjenje počinje izvan crkve, u tami. Blagoslivlja se ognj i pali uskrsna svijeća – simbol uskrslog Krista, Svjetla svijeta. Unoseći svjetlo u mračnu crkvu, svećenik triput pjeva: „Svjetlo Kristovo!“ Vjernici pale svoje svijeće – tama se razbija, svjetlo raste.
2. Služba riječi - Slijedi niz čitanja iz Starog i Novog zavjeta – presjek povijesti spasenja: od stvaranja svijeta, preko izlaska iz Egipta, do proročanstava o Mesiji, i na kraju – navještaj Kristova uskrsnuća. Vrhunac je pjesma „Aleluja“, koja se prvi put nakon Korizme svečano pjeva.
3. Krsna služba - Blagoslivlja se voda, a prisutni obnavljaju krsna obećanja – odriču se zla i ispovijedaju vjeru. U nekim zajednicama krste se katekumeni (odrasli koji primaju krštenje). Ovo je podsjetnik da smo i mi, krštenjem, ušli u novi život s Kristom.
4. Euharistijska služba - Slavlje se završava svetom misom u radosti uskrsnuća. Prvi put se ponovno čuje radosni poklik: „Aleluja!“ Zazvone zvona koja su šutjela od Velikog četvrtka – Crkva slavi pobjedu Života nad smrću.
Velika subota i Vazmeno bdjenje pozivaju nas da prođemo put tame i boli – ali s vjerom u Svjetlo koje dolazi.
Jer Krist nije ostao u grobu. On je uskrsnuo. I ta je noć – noć spasenja, noć nade, noć vjere.
„Ovo je noć u kojoj Krist raskinu okove smrti i kao pobjednik ustade iz groba!“
Sažetak župnikove homilije:
Nakon tri sveta dana, kroz Isusovu muku i put Ljubavi, vjernici su se okupili u tišini i tami crkve – čekajući Svjetlo. Noć Velike subote nije samo liturgijsko slavlje, već snažna slika života koji je neprestano bdijenje, hod kroz tamu prema svjetlu Vječnosti.
Vazmeno bdjenje, kako poručuje župnik don Mihael, nosi u sebi četiri duboka otajstva vjere, svaki prožet porukom nade, praštanja i poziva na novi život.
🔸 SVJETLO – Krist, Sunce života, ulazi u tamu i rasvjetljuje svakog čovjeka. Bez Njega nema rasta ni nove nade. Svaka patnja postaje smislenija kad na njenom kraju sja uskrsno Svjetlo.
🔸 BOŽJA RIJEČ – čitanja iz Svetog pisma vode nas kroz povijest spasenja, ali i kroz vlastite nutarnje borbe. Pozvani smo otvoriti uši i srce, da Riječ uđe u nas kao snaga i mir – poput rose s neba.
🔸 KRSNA VODA – sakramenti su naš putokaz. Vazmeno bdjenje nas podsjeća tko smo i komu pripadamo. Obnavljajući krsna obećanja, odričemo se zla i obnavljamo svoj savez s Bogom.
🔸 EUHARISTIJA – vrhunac večeri, trenutak susreta Boga i čovjeka. Tu se prima utjeha, snaga i poziv: živjeti u Novom Savezu – s vjerom, ljubavlju i spremnošću na oprost i pomirenje.
„Ova sveta Otajstva puna su ljubavi i milosrđa“, naglasio je župnik, dodajući da nas Krist neprestano poziva na život u punini – s vjerom, u istini, praštajući i ljubeći.
Zvona „starice“ – župne crkve – objavila su radost Uskrsa, a uz blagoslov jela i zajedništvo vjernika, večer je završila u znaku zahvalnosti. Župnik je uputio posebnu zahvalu svima koji su pridonijeli svetkovini: pjevačima, ministrantima, čitačima, moliteljima i cijeloj zajednici.
Sretan Uskrs!
Večer bdjenja završila je uskrsnom radošću – jer grob je prazan, a Život je pobijedio smrt!
