Što obilježavamo? Na veliki četvrtak obilježava početak svetog trodnevlja, a posebno se slavi Isusova Posljednja večera. Tada je Isus ustanovio sakrament Euharistije (svete mise) i sakrament svetog reda – povjerivši apostolima službu svećeništva.
Također, Veliki četvrtak je poznat po znaku ljubavi i poniznosti – pranju nogu učenicima, kojim je Isus pokazao kakav treba biti onaj tko želi služiti drugima.
Nakon mise večere Gospodnje, presveto se prenosi na posebno mjesto (tzv. “Božji grob”), a vjernici ostaju u tišini i klanjanju, prisjećajući se Isusove molitve i agonije u Getsemanskom vrtu.
Sažetak župnikove homilije
Na Veliki četvrtak, Katolička Crkva ulazi u dubinu Svetog trodnevlja. U središtu obreda stoje dva snažna čina: pranje nogu i prijenos Svetog Otajstva. Prizor Posljednje večere, kad Isus pere noge svojim učenicima, ostaje trajni poziv: „Primjer sam vam dao… da i vi činite kao što ja vama učinih“ (Iv 13,1-15).
Nakon tri godine zajedničkog hoda, Isus okuplja učenike kako bi im, uoči svoje muke, ostavio ono najvažnije: poruku ljubavi i poštovanja – bez obzira tko je prvi, a tko posljednji. Učitelj klekne pred svoje, i stane prati noge, ostavljajući oporuku koja nije materijalna, već duboko duhovna.
„Zapovijed vam novu dajem – ljubite jedni druge.“ Ali kako živjeti tu ljubav? I upravo tada, u srcu večeri ljubavi, događa se – izdaja. Juda, misleći da čini dobro, udaljava se od Isusa i zajednice. Izdaja ne dolazi izvana, već iznutra. No, i to je poruka: unatoč vlastitim udaljavanjima, pozvani smo vratiti se, pomiriti se, prihvatiti Gospodina i zajednicu.
Isusova posljednja večera nije bila svečana gozba – već duhovni temelj Crkve. Okupljeni oko Euharistijskog stola, kao župna zajednica, vjernici su pozvani očistiti srca i postaviti sebi pitanje: Što ostavljamo jedni drugima? Kao svećenici, roditelji, braća i sestre u vjeri – ostavljamo vjeru, primjer, pripadnost Kristu, ljubav prema Crkvi. Veliki četvrtak nije samo spomen na prošlost – to je poziv da danas živimo Isusovu oporuku: služiti, ljubiti, opraštati, pripadati.
U zajedništvu, u različitostima, ostajemo nasljedovatelji Krista, ovdje gdje jesmo – u Varošu, u našim obiteljima, u srcu naše župe Sv. Križ.
