Što obilježavamo? Veliki petak je dan tišine, molitve i dubokog razmatranja u Katoličkoj Crkvi. To je dan kada se vjernici spominju Isusove muke, raspeća i smrti na križu. Ne slavi se sveta misa – to je jedini dan u godini kada oltar ostaje prazan, ogoljen, bez križa i svijeća. Umjesto euharistije, slave se obredi Velikog petka, koji se sastoje od:
Službe riječi – čitanja Svetog pisma, uključujući Muku Gospodnju po Ivanu.
Sveopće molitve – deset posebnih zaziva za cijeli svijet, Crkvu, nevjernike i sve patnike.
Klanjanja križu – vjernici ljube križ u znak zahvalnosti za Kristovu žrtvu.
Pričesti – podjeljuje se pričest od hostija posvećenih prethodnog dana, na Veliki četvrtak.
Sažetak župnikove Homilije:
Veliki petak je dan šutnje. Dan u kojem Crkva ne slavi misu, dan u kojem se nebo nad svijetom zatamni, a srce čovjeka zastane pred Križem. Danas se prisjećamo Muke našeg Spasitelja i Otkupitelja. Onog koji nas je zavolio. Onog koji je na najneobičniji način – žrtvom i patnjom – otkupio svijet.
Patnja je svakodnevna borba svakog čovjeka. Izbjegavati je ili prihvatiti? To je pitanje koje nas prati kroz čitav život. No, upravo kroz nju – kroz bol, kroz žrtvu – dolazimo do rasta, do preobrazbe. Slika leptira koji se iz čahure probija u slobodu podsjeća nas da proces boli nije uzaludan. Ako mu netko pomogne prije vremena, ostat će zauvijek slab, nesposoban za let. Tako i čovjek – ako ne prođe kroz sve faze života, kroz vlastite križeve – neće sazreti u punini.
Patnja je otkrivanje. Svaka žrtva rađa nečim lijepim.
Uz žrtvu smo učili prve korake života: progovorili, prohodali, naučili voziti bicikl, stekli prijatelje, odlučili o pozivu, izabrali obitelj, završili školu, započeli posao…
Sve to nije došlo bez truda, bez borbe, bez žrtve.
Zato danas Crkva poručuje: Prihvati žrtvu. Patnja ima smisao.
A kako znati koji je pravi put? Zagledaj se u Isusa na Križu.
“Ja sam Put, Istina i Život!”
– Put je traganje za Ocem, potpuno predanje Njegovoj volji.
– Istina je pitanje koje odzvanja u nutrini: Koja je istina mog života? Moji talenti? Moji bližnji? Bog?
– Život je odgovor: Kakav sam učenik? Jesam li vjerni sljedbenik i u patnji?
Unatoč svemu što nas okružuje, ostanimo uronjeni u Vječnost. Jer Krist je za nas otvorio vrata Neba. Njegova Žrtva na Križu jamstvo je da nismo izgubljeni – već otkupljeni i oprani Dragocjenom Krvlju Ljubavi.
Nakon ljubljenja Križa i Euharistije, ne preostaje ništa drugo nego ostati u tišini srca. Osluškivati. Čekati. Gledati u noć, znajući da dolazi Svjetlo.
I kad svane Sveta Noć, neka naše srce zapjeva iz dubine: „Aleluja, Isuse!“
