„Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ (Lk 1,39–45)
Drugi dan trodnevnice uoči blagdana Uzvišenja Svetoga Križa obilježen je blagdanom Presvetoga Imena Marijina i spomenom na Gospu Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Svetu misu predslavio je don Ivan Marić, a misno slavlje animirao je zbor sestara Služavki Maloga Isusa.
Polazeći od evanđeoskog prizora pohoda Blažene Djevice Marije Elizabeti, don Ivan je u homiliji govorio o susretu dviju žena i o dubokoj ljudskoj potrebi za susretom. Ponekad je dovoljan pozdrav, stisak ruke, zagrljaj ili jednostavna prisutnost drugoga. Naglašeno je da smo potrebni jedni drugima, a sama riječ susret u sebi nosi korijen koji nalazimo i u riječima sretan i sreća.
Homilija je dotaknula i stvarnost današnjega vremena, u kojem su mnogi izgubili radost susreta. Nekadašnji pozdrav i blizinu sve češće zamjenjuje prolazak jednih pokraj drugih bez stvarnoga susreta i zanimanja za drugoga.
U središtu homilije bile su Marija i Elizabeta, dvije rođakinje koje se vole i međusobno razumiju. Marija je zatečena anđelovim navještenjem, a Elizabeta nosi trudnoću u vremenu kada joj je, ljudski gledano, vrijeme rađanja već prošlo. I jedna i druga ipak prepoznaju istu istinu: Bogu ništa nije nemoguće.
Govoreći o našim svakodnevnim križevima, don Ivan je povezao iskustvo Marije i Elizabete s pripravljanjem za svetkovinu Uzvišenja Svetoga Križa. Marija odlazi u gorje, kraćim, ali opasnijim putem, jer je njezina želja za služenjem jača od straha i opasnosti. Time je pred vjernike stavljeno pitanje: koliko smo mi spremni služiti drugima?
Istaknuto je i kako je Mariji bio potreban razgovor. I mi imamo potrebu svoju radost, ali i svoje teškoće i terete, podijeliti s drugima. Marija i Elizabeta u svome susretu ne ostaju zatvorene u vlastite brige, nego zajedno slave Boga.
Upravo nas Marija uči kako prihvatiti križeve svakodnevice i povjeriti ih Bogu. Kada svoje terete predamo Njemu, dolaze blagoslov, radost i pouzdanje – snaga koja nam omogućuje nastaviti dalje.
Na kraju homilije upućena je molitva da nam Djevica Marija svojim zagovorom pomogne u licima drugih prepoznati lice Krista Otkupitelja.
Nakon svete mise, sestre Služavke Maloga Isusa dodatno su obogatile ovaj dan svojim glasovima i pjesmom. Zahvaljujemo don Ivanu Mariću na riječima poticaja i nadahnutoj homiliji, kao i sestrama koje su svojim pjevanjem uveličale misno slavlje i pomogle nam pripraviti srca za blagdan Uzvišenja Svetoga Križa.
