SVEČANO PROSLAVLJENO UZVIŠENJE SVETOGA KRIŽA

JUTARNJA SV. MISA NA BLAGDAN UZVIŠENJA SV. KRIŽA

„Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojemu je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni.“ Gal 6, 14

Na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, u ponedjeljak 14. rujna 2026., sveta misa u 10:30 sati proslavljena je pod predsjedanjem don Ivana Mamića.

U homiliji je don Ivan naglasio važnost prihvaćanja vlastitoga križa kao sastavnoga dijela kršćanskoga života. Biti Kristov učenik znači biti spreman prihvatiti križ i usmjeravati svoj život prema Kristu, svjestan da „nije učenik nad Učiteljem“.

Istaknuo je kako prihvatiti križ znači prihvatiti Gospodina. Križ za kršćanina stoga nije nešto što se može odvojiti od Krista, nego mjesto susreta s njime i opredjeljenja za njega.

Govoreći o Kalvariji, propovjednik je podsjetio na tri križa, među kojima se u sredini nalazi Kristov Križ. Ta slika pred svakoga čovjeka stavlja pitanje osobnoga opredjeljenja: gdje se ja nalazim u odnosu prema Kristu – s koje sam strane njegova Križa?

Upravo to opredjeljenje pokazuje naš odnos prema Gospodinu i prema križu koji nam je povjeren u vlastitome životu. Kršćanski put nije bijeg od križa, nego njegovo prihvaćanje u zajedništvu s Kristom.

Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa stoga nas poziva da iznova pogledamo vlastiti život pred Kristovim Križem te da, oslonjeni na Gospodina, prihvatimo svoj životni križ i ostanemo uz njega.

SVEČANA VEČERNJA SVETA MISA UZVIŠENJA SVETOGA KRIŽA

„Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ –  Iv 3, 13-17

U ponedjeljak, 14. rujna 2026., svečanim večernjim misnim slavljem proslavljeno je Uzvišenje Svetoga Križa, nakon trodnevne priprave kojom se župna zajednica pripremala za ovaj blagdan.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je dr. sc. don Ivan Ćubelić, a u koncelebraciji su sudjelovali don Josip Dukić, don Branimir Projić i don Mihael Prović.

U homiliji je don Ivan Ćubelić istaknuo duboku povezanost drveta iz Edena i drveta Križa. Ondje gdje je preko drveta došla smrt, preko „drveta“ Križa dolaze život i spasenje. Zato Križ na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa nije prvenstveno znak Kristove patnje, nego znak pobjede, života i spasenja.

Propovjednik se osvrnuo i na srednjovjekovnu predaju o caru Herakliju. Prema toj predaji, car je htio unijeti Križ u Jeruzalem odjeven u raskošno carsko ruho, ali nije mogao nastaviti put. Tek kada je skinuo raskošnu odjeću i ponizno krenuo poput Krista, mogao je ponijeti Križ. Iako se ta pojedinost povijesno smatra kasnijom legendom, stoljećima je ostala snažnom slikom poruke ovoga blagdana: Križ se ne može nositi u oholosti, nego u poniznosti.

Jedan od središnjih naglasaka homilije bio je da je najvažnija proslava Kristova Križa naš život. Bogu nije potrebno uzvišenje Kristova Križa; njegovim se uzvišenjem uzdiže naše ljudsko dostojanstvo. Upravo zato Crkva slavi ovaj blagdan.

Naglašeno je kako je u Božjim očima čovjek neizrecivo važan. Bog je iz ljubavi prema čovjeku poslao i utjelovio svoga Sina kako bi čovjeka pratio i otkupio. Iz Kristova Križa, iz ljubavi koja se predala do kraja, do smrti na Križu za svakoga čovjeka, izvire dostojanstvo svakoga čovjeka.

Križ je ujedno znak osporavan i poziv na osobni izbor: želim li ili ne želim služiti? Koliko se mogu davati i „izgorjeti“ u ljubavi za drugoga?

Propovjednik je posebno istaknuo da je darovati sebe pravi dar. To znači darovati svoje vrijeme, čuti drugoga, dijeliti radost života unatoč njegovim teškoćama, svjedočiti vjeru te drugomu darovati topli pogled ili stisak ruke. Pravo i pravda, milostinja i druga dobra djela potrebni su, ali darivanje samoga sebe ide još dublje.

Darivanjem sebe čovjek ne gubi, nego dobiva. U tome se očituje zrelost koja se ne mjeri godinama, nego odlukom. Nasuprot tomu, kada se čovjek sve više okreće samo sebi, svojim potrebama i egoizmu, plodovi takva načina života često postaju frustracija, pesimizam i gorčina.

Podsjećajući na Kristov poziv učeniku da uzme svoj križ, don Ivan naglasio je kako nas Krist u našoj svakodnevici ne ostavlja same. Svoj križ pozvani smo nositi sabrano, smireno i iskreno. Kao što znak križa stavljamo na čelo, srce te lijevu i desnu stranu tijela, tako je Krist pozvan biti u središtu našega života.

Svoj križ nosimo s Kristom, kao što i On nosi nas.

Završetkom trodnevne priprave i svečanim misnim slavljem župna je zajednica proslavila blagdan koji na osobit način govori o središnjoj poveznici Crkve i župe – Svetome Križu, znaku Očeve ljubavi i poveznici neba i zemlje.

Kao i kroz povijest ove župe, župljani i hodočasnici i ove su se godine okupili kako bi se poklonili Križu i zajedno proslavili Uzvišenje Svetoga Križa.

Na završetku proslave upućena je zahvala svim svećenicima, bogoslovu Zvonimiru Hajderu koji će uskoro biti đakon, ministrantima, bratimima, svim suradnicima, župnom zboru, donatorima, a nadasve svim župljanima i hodočasnicima koji su sudjelovali u proslavi.

Blagdan Uzvišenja Svetoga Križa tako nas ponovno usmjerava prema Križu kao znaku Kristove ljubavi, pobjede i spasenja te nas poziva da tu ljubav živimo u poniznosti, služenju i svakodnevnom darivanju sebe drugima.