Evanđelje: Iv 18,1 – 19,42
„Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“
Veliki petak jedan je od najsvetijih i najozbiljnijih dana crkvene godine. Toga dana Crkva se spominje muke i smrti Isusa Krista na križu te vjernike poziva na sabranost, šutnju, post i molitvu. To je jedini dan u liturgijskoj godini kada se ne slavi sveta misa, čime se još snažnije ističe otajstvo Kristove žrtve i osjeća dubina njegove odsutnosti.
Obredi Velikoga petka sastoje se od Službe riječi s navještajem Muke Gospodnje, sveopće molitve, klanjanja svetom križu te svete pričesti. Cijela liturgija odvija se u ozračju tišine i ozbiljnosti, pozivajući vjernike da se još dublje zagledaju u Kristovu ljubav, predanje i otkupiteljsku žrtvu.
U homiliji je istaknuto kako otajstvo Velikoga petka vjernika stavlja pred stvarnost pustoši, boli i nedostatka Kristove prisutnosti, kao da Crkva toga dana namjerno dopušta čovjeku osjetiti što znači život bez te milosti. Prisjećajući se drame Isusove muke — izdaje, suđenja, osude i napuštenosti — vjernici su pozvani dublje razumjeti Kristovo poslanje i njegovu potpunu predanost Ocu radi spasenja čovjeka i približavanja Kraljevstva nebeskog.
Središnja misao homilije bila je pitanje: ostati ili se predati? Naglašeno je kako i današnji čovjek često stoji pred istom nutarnjom borbom — kako u vjeri, tako i u svakodnevnim životnim pozivima i odgovornostima. Posebno je upozoreno na brojna današnja odustajanja: od poziva na brak i roditeljstvo, od odgovornosti u obitelji, od odgoja djece, od ustrajnosti mladih, ali i od zauzetosti starijih i radnika. U svijetu opterećenom procjenama, tablicama, pritiscima i umorom, čovjek sve češće bira ne činiti ništa, a plod takvog stanja postaje upravo — odustajanje.
Homilija je podsjetila da su vjernici pozvani na svetost, bez mržnje, u suživotu, komunikaciji i dobrim odnosima. Ostati vjeran nije lako, osobito onda kada život više nije „lijep“, kada nestane zanosa, a ostanu težina, odgovornost i svakodnevni križ. Upravo zato Crkva podsjeća na darove Duha Svetoga, među kojima je i jakost — snaga da čovjek ostane postojan i onda kada mora donositi i teške odluke.
Posebno snažna poruka bila je da čovjek ne smije odustati od sebe, svojih ideala, a ponajprije od Boga. Istaknuto je i kako su mnogi odustali od Boga upravo zato što ga nikada nisu istinski upoznali. To se osobito odnosi na mlade, koji su u traženju smisla, dok odrasli često ne znaju kako ih ohrabriti, pratiti i motivirati u vjeri.
Na kraju homilije upućen je poziv na molitvu da se život vjernika ne pretvori u niz odustajanja, nego da bude prosvijetljen Kristovom prisutnošću, vjerom, utjehom, nadom i ljubavlju. U ozračju Velikoga petka, pogled vjernika usmjeren je prema Uskrsu, uz molitvu da Kristovo uskrsnuće i njegovo svjetlo rasvijetle život i srca svih ljudi.
