RASPORED BOŽIĆNOG BOGOSLUŽJA U ŽUPI SV. KRIŽA – VELI VAROŠ – SPLIT

“2016 – GODINA”

Proglas svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji
u pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018.,
pod geslom: „Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“

Braći svećenicima,
Redovnicima i redovnicama,
Očevima i majkama,
Svim kršćanskim vjernicima.
Draga braćo i sestre!

1. Obitelj, kolijevka i nositeljica života, prva je prenositeljica vjere i odgojiteljica u kršćanskom življenju.

Ova temeljna stanica društva i Crkve u posljednje vrijeme susreće se s mnogobrojnim poteškoćama i raznim iskušenjima. Naše obitelji, roditelji – očevi i majke – i djeca, često su danas izloženi ekonomskoj nesigurnosti, udarima određenih idejnih strujanja i društvenih trendova koji žele rastočiti naravno shvaćanje braka i obitelji. K tome, mnogi su muškarci i žene nedovoljno pripremljeni i ne snalaze se u bračnim i roditeljskim ulogama. Pod tim i drugim izazovima nerijetko pucaju bračne veze i slabe obiteljske i društvene vrijednosti.

2. Svjesna tih ugroza i opasnosti kao i svoje spasenjske zadaće, Crkva ustrajno naviješta kršćanski nauk o braku – zajednici muškarca i žene – koji po Božjoj promisli ima svoju trajnu vrijednost i nezamjenjivo poslanje. Zato novom zauzetošću želimo promicati vrijednost svakog ljudskog života i ohrabriti naše obitelji u bračnom zajedništvu, otvorenosti prema rađanju i odgoju djece, u međusobnoj ljubavi i vjernosti.

3. Papa Franjo je na dvije posljednje biskupske sinode zajedno s pastirima Crkve iz cijeloga svijeta raspravljao o stanju i poslanju obitelji u današnjem svijetu. U dokumentu „Radost ljubavi“ dao je poticaje svima nama da pojačamo predbračne pouke i pripreme, a u obiteljskom pastoralu svjetlom vjere, snagom molitve i sakramenata Crkve, krijepimo i milosrdno pratimo hod i rast naših očeva i majki u njihovu roditeljskom poslanju.

4. Poštovani vjernici, na tom putu radosti ljubavi, radosno vam objavljujem da će naša Splitsko-makarska nadbiskupija biti domaćin Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji koji će se održati u Solinu 2018., pod geslom “Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“.

Godina pred nama, od Prve nedjelje Došašća 2016. do svetkovine Krista Kralja 2017., bit će posvećena očinstvu kao jednom licu roditeljskog poslanja. Sljedeću godinu posvetit ćemo majčinstvu.

Poznato je kako danas u vremenu brzih promjena, moralnog relativizma i različitih kriza, ni očeve nije mimoišla kriza identiteta. Muškarci i očevi teško se snalaze, a uloga oca u obitelji kao da se smanjuje ili potiskuje. Očevi ponekad djeluju izgubljeno, neki se povlače pod teretom odgovornosti, upadaju u razne ovisnosti ili teško prihvaćaju svoju obiteljsku dužnost.

5. Zato u ovoj godini želimo osobito razmišljati o očinstvu kako bismo dublje shvatili zadaću i poslanje naših očeva u kršćanskim obiteljima, a onda i u društvu. U međusobnoj ljubavi, poštovanju i opraštanju sa svojim suprugama, očevi pružaju osnovni obiteljski temelj za zdravo odrastanje svoje djece. Svojom skrbi, brigom i mudrošću daju obitelji i djeci sigurnost i zaštitu, smjer u duhovnom rastu te snagu i identitet u kršćanskom odgoju.

Sam Bog – izvor svakog života, pun ljubavi i milosrđa prema čovjeku kojeg je stvorio na svoju sliku – objavio nam se kao Otac nebeski. U Isusu Kristu – Licu Očeva milosrđa – poslao nam je Spasitelja da obnovi grijehom narušenu svoju sliku u nama, cijelo naše ljudsko biće, naš um i srce, naše odnose, naše obitelji i naše poslanje. Nebeski otac izvor je i snaga svakog očinstva.

6. Draga braćo i sestre, dok s ovim Adventom započinjemo novu crkvenu godinu, ulazimo i u godinu posvećenu očinstvu. Stoga, uključimo se u liturgijska slavlja i pastoralna događanja kako bismo posvijestili i osnažili očinsku ulogu kršćanskih muževa u obitelji. U tom duhu sve vas zajedno: svećenike, redovnike i redovnice, a osobito kršćanske vjernike, napose očeve, pozivam da se osobnom i obiteljskom molitvom, zajedničkim liturgijskim slavljima, odgojem i osobnim rastom u vjeri, uključite u župni i nadbiskupijski pastoralni hod „Godine očinstva“, te pripravu Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018.

Neka sve naše obitelji, domove i domovinu, prati pomoć i zagovor sv. Josipa – čuvara Svete obitelji – koga je Bog Otac odabrao da u pravednosti i ljubavi skrbi za Betlehemsko dijete Isusa Krista i njegovu majku Bogorodicu Mariju.
A na sve vas zajedno zazivam Božji blagoslov.

Vaš brat i nadbiskup,

Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

U Splitu, na Prvu nedjelju Došašća, 27. studenoga 2016. godine.

Dragi trkači, sportaši, rekreativci, prijatelji Marijinih obroka i svi vi koji ćete to tek postati,

humanitarna organizacija Marijini obroci zajedno s Volonterskim centrom mladih Skac_St Vas poziva na humanitarnu utrku “Trčimo za obrok više” kako bismo zajedno podigli svijest o Marijinim obrocima i tako povećali broj djece kojima ćemo osigurati svakodnevni obrok na mjestu obrazovanja.

Utrka će se održati u subotu 21. svibnja 2016. Službeni početak programa je u 9 sati, a START UTRKE predviđen je u 10 sati.
Utrka se dijeli u četiri kategorije: utrka za djecu na 150 i 300 m, utrka za odrasle na 2,5 km te utrka iznenađenja.
Početak utrke bit će na splitskoj rivi, a po završetku će se održati zabavni program za sve prisutne.

Okvirni program utrke:
09:00 Početak programa i podjela startnih brojeva
09:45 Najava utrke i predstavljanje Marijinih obroka
10:00 Početak utrke (odrasli)
10:10 Početak utrke (djeca)
10:30 Podjela medalja i dodjela nagrada
10:45 Zabavno-kulturni program
13:00 Završetak programa

Nastupaju:
– Klapa sv. Florijan,
– Klapa Vranjic,
– Plesni klub Lambada,
– Plesni klub Pulsar,
– Plesni klub Amber,
– Plesni klub Clique,
– Gradski pjevački zbor Neuma – Drniš pod ravnanjem dirigentice prof. Jelene Prpa.

Kotizacije za utrku nema, a preporučena donacija je 20 kuna. Donirati možete prilikom podizanja startnih brojeva na našem infopultu na splitskoj rivi na sam dan utrke.

Vizija Marijinih obroka jest pružiti djeci u najsiromašnijim dijelovima svijeta po jedan obrok dnevno na mjestu obrazovanja. Na taj način djeci se ne spašava samo život, već ih se potiče na učenje i tako daje prilika da dugoročno sebi, svojoj obitelji i zajednici osiguraju bolji život. Trenutno je 120 kuna u prosjeku potrebno za nahraniti jedno dijete u školi tijekom cijele godine. Marijini obroci svojim djelovanjem danas hrane 1 101 206 djece.

Više o samom programu Marijinih obroka možete saznati na web straniciwww.marysmeals.hr.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje, u subotu 14. svibnja u crkvi Sv. Križa u Velom Varošu u Splitu, za djecu i mlade s posebnim potrebama, njihove roditelje, kumove, rodbinu, prijatelje i djelatnike splitske podružnice Centra za autizam, pri čemu je podijelio sakramente prve pričesti i potvrde.

Centar za autizam već niz godina organizira primanje svetih sakramenata za svoje korisnike. Ovogodišnjih sedam krizmanika i četiri prvopričesnika tijekom cijele godine pripremale su vjeroučiteljice Slavenka Barada i Kristina Zura. Obje su naglasile da su ova djeca blagoslov za njihove roditelje i sve koji s njima rade.

Mons. Barišić je u homiliji rekao da nam je svima nemoguće shvatiti veličinu i dubinu ovog svečanog dana i velikog dara. „Pred ljubavi Gospodnjom svi smo mi s posebnim potrebama, a sve naše duhovne i tjelesne potrebe prepoznaje Bog koji je ljubav. Svi smo od Boga ljubljeni i pozvani  smo na tu ljubav odgovoriti ljubavlju prema Bogu i bližnjima“, istaknuo je i nadodao da o iskrenoj i čistoj ljubavi možemo učiti upravo od današnjih slavljenika.  

Govoreći o ljudskoj ograničenosti onih koji se rode potpuno zdravi pa žive mentalitet sebičnosti i egoizma koji je danas sve rasprostranjeniji, nadbiskup je rekao da nas izliječiti može samo Krist, no da su i osobe s posebnim potrebama snažan korektiv našega života. „Ovi naši anđeli usmjeravanju naš život u boljem smjeru. Vraćaju nas nama samima i Bogu. Oni su žarišta naših obitelji jer je pažnja svih vas usmjerena na njih te tako, zahvaljujući njima, susreću otac i majka, brat i sestra, roditelji s djecom. Oni nas uče pravim životnim vrijednostima svakim njihovim neprocjenjivim gestom iskrene zahvalnost i čiste ljubav“.

Obraćajući se roditeljima rekao je da oni najbolje znaju što je ljubav i milosrđe, jer to svakodnevno svjedoče svojoj djeci i svim bližnjima, te da se zbog toga najviše razumiju s Kristom koji je izvor te ljubavi i milosrđa, ali i njihove snage. Zaželio je da ovo svjedočanstvo otvori horizonte cijelom društvu te da njihove obitelji  u Godini milosrđa još više budu svjedoci Božje dobrote, ljubavi i milosrđa.

Na kraju mise župnik don Mihael Jelavić zahvalio je nadbiskupu Barišiću na dolasku i vjeroučiteljicama na požrtvovnom radu s djecom te istaknuo kako mu je osobito drago da se već cijeli niz godina krizma i prva pričest za djecu s posebnim potrebama s područja Splita slavi u župi Sv. Križa u Varošu.

Riječi zahvale nadbiskupu i župniku uputili su roditelji i krizmanici, a zahvale je uputio i predstojnik splitske podružnice Centra za autizam Zagreb Alen Politeo. Nakon euharistijskoga slavlja nadbiskup Barišić zadržao se u razgovoru i druženju s obiteljima u župnoj dvorani.

izvor: smn.hr

Detaljnije informacije možete pronaći na https://www.facebook.com/BUK.5SAIP2/?fref=nf

Draga braćo i sestre,
milost vam i mir Gospodina našega Isusa Krista
koji je svojom smrću smrt pobijedio
i uskrsnućem nam darovao život vječni!

1. „Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u našim očima,“ pjevamo u uskrsnom psalmu dok slavimo Kristovo uskrsnuće. Živimo na kamenitom dijelu Lijepe naše. Kamen je pratilac našega življenja od prvog koraka do grobnog počinka. Kamen je nijemi čuvar naše povijesti, kulture i identiteta. Važni su nam povijesni natpisi i spomeni uklesani u kamen, ali za nas, za našu nacionalnu povijest i za čitav ljudski rod, najvažniji je uskrsli Krist – zaglavni kamen kojega su njegovi suvremenici odbacili, a kojega se i u drugim vremenima pokušavalo odbacivati. Usprkos tome postao je temeljem i smislom osobe i obitelji, društva i povijesti. Mjesto i značenje Isusa Krista za naš život i čitav kozmos, na svoj način izrazio je i sv. Ivan Evanđelist. On je Alfa i Omega (usp. Otk 22,13) – kamen temeljac i zaglavni kamen.

Značenje i simboliku zaglavnog kamena promatramo na nadvratnicima naših domova, crkava, a osobito na kupolama naših katedrala. Zaglavni kamen sve drži i svemu daje čvrstoću. Divne kupole bi se urušile da nema zaglavnog kamena koji je često oku nevidljiv, a opet o njemu sve ovisi jer on čuva ljepotu i sve drži uzgor.

2.Braćo i sestre, događaj prvog dana u tjednu, prazan grob i otkotrljani grobni kamen, rukopis je Božje desnice. To su izvanjski povijesni znakovi, tihi svjedoci čudesne pobjede života i istine, pravde i ljubavi. Svjedoci praznoga groba i navjestitelji Gospodnjega djela osvjetljavaju događaj Kristova uskrsnuća simbolikom zaglavnog kamena. Uranjajući u otajstvo Kristova uskrsnuća, učenik Ivan pred praznim grobom, zahvaćen novošću uskrslog Gospodina, reći će: Sve postade po Njemu i bez Njega ne postade ništa. (usp. Iv 1,2-3) Na tom tragu, papa u miru Benedikt XVI. otajstvo Kristova uskrsnuća naziva konačnim skokom i najvećim preobraženjem povijesti.

3.Raspeti i uskrsli Gospodin postade pobjednik, spasitelj čija pobjeda ne stvara žrtve i ranjene. Lice Božjeg milosrđa, kako ga nazva papa Franjo, poistovjetio se i prihvatio sve odbačene i prezrene, svih vremena i kultura, sve one koji su postali otpadom sebičnosti, profita, nepravde i moći. Zaglavni kamen – Isus Krist je odbačen te prepoznaje sebe i svoju odbačenost: u otpadu nerođene djece, u otpadu viška radne snage, u progonjenima i lišenima ljudskog dostojanstva, u siromašnima, u odbačenima na rubu društva, u nepravedno osuđenima. Raspeti i uskrsli Gospodin želi svima nama u Crkvi i u društvu otvoriti oči i otkotrljati kamen sa srca kako bismo svakog čovjeka prepoznali u njegovom neotuđivom dostojanstvu djeteta Božjega. Osoba u bilo kojoj dobi i bilo kojem stanju nikada ne smije biti otpad. Raspeti i uskrsli Krist je najsnažnija obrana dostojanstva svakoga čovjeka.

4.Premda smo krhki i slabi, glina i prašina, ali po vjeri i krštenju povezani sa Isusom Kristom – zaglavnim kamenom, i osposobljeni snagom Njegova Duha, pozvani smo biti živo i čvrsto kamenje, svjedoci novosti u braku i obitelji, Crkvi i društvu.

Ljubav i radost, nadu i snagu svoga uskrsnuća, naš brat i Gospodin ne ostavlja u prošlosti niti odgađa za svršetak zemaljskog života. Pobjedu svoga uskrsnuća dijeli s nama i nju daruje već ovdje i sada. Ta nas pobjeda prati do konačne punine.

Isus Krist – zaglavni kamen divnog Božjeg plana stvaranja i ostvarenja života, svojim križem i uskrsnućem trajno osnažuje naše nosive stupove, koji u povezanosti s Njime, postaju, na svoj način, zaglavni kamen. Za obitelj se s pravom može reći da je temelj života i zaglavni kamen društva.

5. Braćo i sestre, u godini smo Božjeg milosrđa. Milosrđe je materinski jezik obitelji. Dubinska psihologija prvotnu funkciju jezika ne vidi u komunikaciji, već u želji biti i ostati u zajedništvu s onima koji su nam bliski i koji nas prihvaćaju. Svojim riječima zapravo približavamo i zadržavamo zajedništvo s drugima. To osobito dolazi do izražaja u molitvi, gdje Bog od „On“ prelazi u „Ti“, u odnos bliskosti. Materinski jezik milosrdne ljubavi, povezanosti s Gospodinom i međusobno uči se i doživljava osobito u obiteljskoj molitvi. Molitva nam otvara srca i horizonte našega rasta u ljudskosti i svijesti zajedničkog nam Božjeg očinstva i našeg međusobnog bratstva. Pod zajedničkim obiteljskim krovom nalazimo prostor i oslon milosrdne ljubavi ne samo za glavu, već i za dušu i srce.

6.Obitelj je doista temelj i zaglavni kamen društva: zajedništva u različitosti muškarca i žene, odraslih i djece, djeda i bake, oca i majke, brata i sestre. U čudesnom Božjem planu obitelj je Gospodnje djelo. Ta mala ali snažna zajednica postade i mora biti zaglavnim kamenom svih širih i većih kupola: Crkve i društva, katedrala i sabornica, gospodarstva i politike, zakonodavstva i kulture. Samo obitelj može biti zaglavni kamen života, naše obnovljene biološke i duhovne budućnosti. U obitelji živimo s drugima i za druge, u njoj postajemo zreliji i bolji ljudi. U obitelji doživljavamo povjerenje koje izvire iz lica oca i majke; ohrabrenje za prvi osmjeh i novi korak; susrećemo temeljne društvene i ujedno religiozne termine – brata i sestru, oca i majku. U obitelji živimo zahvalnost i solidarnost koje nas otvaraju gostoprimstvu i prijateljstvu, jednom širem društvenom zajedništvu. Obitelj nam daje ime, uključuje nas u svoju povijesnu memoriju, svijest i identitet. Obitelj, znak i sakrament raspete i uskrsle ljubavi, sveti je prostor otvorenosti životu i pobjede života nad smrću. Svako normalno društvo koje želi biti na strani života i budućnosti, u obitelji vidi, ne samo zaglavni kamen, već i model društva. Svjedoci smo nekih glasova koji žele obitelj vidjeti kao otpad i arheološki relikt prošlosti. Svi ti pokušaji leđima su okrenuti budućnosti. Dakako, samo obitelj, utemeljena na zajedništvu muškarca i žene, zaglavni je kamen budućnosti ljudskog roda.

Stoga smo pojedinačno i zajedno, kao vjernici i građani, pozvani i dužni ukloniti sve oblike grobnih kamenja s naše budućnosti. Pomozimo obiteljima da budu snažne pred tolikim izazovima i ostanu neovisne pred agresivnim pritiscima raznih ovisnosti. Čemu služe tolike kockarnice i kladionice koje se podižu uz naše škole, pored crkava, pa i pokraj dječjih vrtića? Nisu li to grobnice duše i tijela? Ne pokapajmo, već podižimo našu mladost!

7.Dok govorimo o obitelji mislimo na konkretnu obitelj, a to je tvoja obitelj dragi oče i majko! Obitelj je zajednički dom – temelj i tema na kojoj se možemo i trebamo svi naći. Ona je zaglavni kamen hrvatske neovisnosti. Vrijeme je, braćo i sestre, da od pojedinačnih kritika i prigodnih riječi odgovorno pristupimo ovom zaglavnom kamenu društva. Ulažući u obitelj, sebe spašavamo. Zar nam obitelj smije postati periferija, od vremena do vremena tema propovijedi ili samo zgodan materijal u izbornoj kampanji?

Svjesni smo da živimo u pluralnom društvu, ali naše razlike ni u kom slučaju ne smiju biti protiv obitelji. Okrenuti leđa obitelji sa njezinim poteškoćama i izazovima može postati još jedan oblik odbacivanja zaglavnog kamena života i društva. Stoga budimo, ne samo iskreni i odgovorni, nego nježni i milosrdni prema svojoj i svim obiteljima. Milosrđe, koje papa Franjo vidi kao lijek i terapiju obitelji i društva, znak je Kristova uskrsnuća na djelu u nama i među nama.

8.Poštovana braćo i sestre, u uskrslom ozračju najavljujem i podsjećam vas na nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji kojemu će biti domaćin naša Splitsko-makarska nadbiskupija 2018. godine u Solinu. To znakovito mjesto kolijevka je nacionalnog rađanja i krsnog preporođenja naše hrvatske obitelji. Već sada usmjerimo našu pažnju i molitve za obitelj kako bismo svi, vjernici i građani, Crkva i društvo, prepoznali obitelj kao temelj i zaglavni kamen naše budućnosti.

9.Uskrsli Gospodine, zaglavni kamenu Božjeg stvaranja i ostvarenja života i povijesti, ljudskog roda i kozmosa, u povezanosti s Tobom osnaži sve naše nosive zaglavne kamene života i društva, učvrsti svaku našu obitelj.

Braćo i sestre, Kristovi vjernici i svi ljudi dobre volje, slavimo i hvalimo Boga Oca zbog radosti Kristova i našega uskrsnuća. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim! Stoga izričem vama i svima u obitelji Crkve i svim ljudima dobre volje čestitku za sretan Uskrs evanđeoskom radošću: Krist, uskrsnu! Aleluja! Doista uskrsnu! Aleluja! Aleluja!

Vaš brat i nadbiskup,
mons. Marin Barišić

Blagdan Uzvišenja svetog Križa proslavljen je u ponedjeljak 14. rujna. Središnje svečano bogoslužje u župnoj crkvi predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s župnikom don Mihaelom Jelavićem i ostalim svećenicima. Prije mise pjevala se svečana Večernja Svetom Križu u izvođenju pučkih pivača Bratovštvine Svetog Križa. „Blagdan Uzvišenja svetog Križa zahvaća i naše prostore i prostranstva srca ljudi. Križem su obilježeni naši domovi, brežuljci i raskrižja, križ je u temelju naše kulture i civilizacije. No križ je prisutan i u našim životima i srcima. Nema pojedinca ni obitelj koja ne nosi svoj križ“, kazao je u uvodu nadbiskup Barišić pozdravivši župnika, braću svećenike, časne sestre, članove Bratovštine te sve Varošane i hodočasnike.

Nadbiskup je u homiliji okupljenim vjernicima pojasnio povijesnu pozadinu blagdana Uzvišenja svetog Križa koja seže u doba kraljice Jelene koja je prema predaji na Kalvariji pronašla drvo Isusova križa. Car Konstantin dao je izgraditi baziliku nad grobom Isusovim koja je bila posvećena 13. rujna 335. god. Sveta relikvija Isusova križa 14. rujna izložena je kršćanima Jeruzalema koji su joj se klanjali. „Bez Isusa Krista koji je taj križ nosio i svojom smrću posvetio, samo drvo križa nema nikakvu vrijednost, ne znači ništa. Dapače, on je simbol jednog od najstrašnijih načina kažnjavanja čovjeka. Krist je križ učinio znakom ljubavi, pobjede i nade kojim se danas ponosimo. Božja ljubavi prema čovjeku najdublje je zapisana upravo na križu“, istaknuo je nadbiskup i spomenuo da na jednoj kapelici pokraj križa stoji natpis ‘Križ bez ljubavi je previše težak, a ljubav bez križa je previše prazna’. Kazao je da je tu istinu autor mogao spoznati samo pri dubokom susretu s Raspetom Ljubavlju. „Ljudski je boriti se protiv životnih križeva no uz Krista, taj križ koji nas svakodnevno pritišće, koji nam je težak, postaje terapija, lijek i snaga za život. Puno je križeva koje namećemo sami sebi, koje nam nameću drugi i koje mi namećemo drugima, ali ako svoje križeve nosimo s ljubavlju, ako ljubimo svoga bližnjega i vidimo Krista u njemu, lakši će biti“. Nadbiskup je zaželio da nam Gospodin svojom ljubavlju olakša životne križeve i križem svojim učini našu ljubav autentičnom, iskrenom i prepoznatljivom.

Pred kraj misnog slavlja riječi zahvale nadbiskupu i svim župnim suradnicima koji su doprinijeli slavlju, uputio je župnik don don Mihael Jelavić. Nakon mise, koju je pjevanjem uzveličao mješoviti župni zbor, slijedilo je tradicionalno ljubljenje relikvija sv. Križa.

Izvor smn.hr