Svečano proslavljena svetkovina Tijelova
Svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo – proslavili smo svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio don Marko Koprčina.
U središtu misnoga slavlja bile su Isusove riječi iz Ivanova evanđelja: „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.“
U nadahnutoj homiliji don Marko govorio je o Bogu koji postaje odgovor na najdublju glad čovjekova srca. Istaknuo je kako je današnji čovjek, unatoč obilju stvari i mogućnostima koje mu suvremeni svijet pruža, gladniji nego ikada. Okružen je materijalnim dobrima, ali mu često nedostaje smisao. Povezan je putem društvenih mreža, a ipak ostaje usamljen. Mnogo govori, dok mu duša ostaje nijema. Ima kruha na stolu, ali nema mira u srcu. Upravo u takav svijet, umoran od buke, nesigurnosti i podjela, dolazi svetkovina Tijelova kao tih, ali snažan odgovor Neba čovjeku.
Euharistija nije simbol nekoga dalekog Boga, nego stvarna prisutnost Boga među nama. Bog je postao Kruh kako nitko ne bi bio sam ni gladan. Čovjek ne može živjeti samo od materijalnoga, jer duša nije stvorena za prazninu, niti je srce stvoreno za hladnoću. Čovjek je stvoren za zajedništvo, zbog čega ga toliko bole odbacivanje, ravnodušnost i usamljenost. Euharistija je odgovor na tu najdublju ljudsku žeđ, jer u pričesti ne primamo nešto, nego Nekoga. Ne dolazimo samo po utjehu, nego po Krista samoga. On ulazi u čovjekovu nutrinu kao svjetlo u tamu, kao mir u oluju i kao lijek za naše rane.
Don Marko posebno je naglasio kako je Euharistija škola života. Crkva nas uči da nema istinskoga društva bez dostojanstva čovjeka, a ono proizlazi iz činjenice da je svaki čovjek pozvan biti hram Božji. Nitko nije višak, nitko nije nevažan i nitko nije zaboravljen. Krist prisutan u Presvetom Sakramentu, kojega nosimo u procesiji, živi je Bog koji prolazi našim ulicama. Dolazi svima, osobito onima koji misle da su zaboravljeni, odbačeni ili nedostojni.
Crkva je liječilište za slabe, ranjene i nesavršene. Euharistijski Isus zna koliko nam je potrebna njegova blizina. U svim životnim gubitcima, tko ima Krista, nije izgubljen. Euharistijski Kruh hrana je za putnike, svjetlo u tami i snaga za slabe. U pričesti nebo dodiruje zemlju, vječnost ulazi u vrijeme, a Bog dolazi čovjeku. Slavimo Boga koji nije zaboravio čovjeka. On je ostao s nama, nije se umorio od nas i prilazi nam i onda kada smo slabi, istrošeni, rastreseni i nesavršeni. Čovjek nikada nije sam dok postoji oltar na kojem ga Bog čeka.
Nakon svete mise prošli smo ulicama Veloga Varoša u svečanoj euharistijskoj procesiji. Krist prisutan u pokaznici prošao je među svojim narodom kao znak blizine, nade i blagoslova. Naši prvopričesnici posipali su put laticama cvijeća, a neka te latice budu znak i naših srca položenih pred Krista.
Hvala don Marku Koprčini na nadahnutoj homiliji.
Neka nam ova svetkovina vrati vjeru da ljubav nije umrla, da dobrota još uvijek ima snagu mijenjati svijet te da možemo postati ljudi mira, blagosti i milosrđa. Neka nas na to uvijek podsjeća Srce Boga koje kuca za svakoga čovjeka.
